8. Dan - Nastavak
Jeruzalem - Maslinska gora - Crkva Pater Noster “Oče naš” - Kapela Dominus flevit - Getsemanski
vrt - Bazilika Agonije (Crkva Naroda, Isusovog krvavog znoja) - Pećina Izdaje - Crkva Marijina
groba i Uskrsnuća - Betanija - Jerichon (Brdo Kušnje) - Rijeka Jordan (Qasr al Yahud) - Dvorana
Posljednje večere u Jeruzalemu - Grob Kralja Davida
Nakon posjete Betaniji, dolazimo u Jerihon - najstariji i najniži grad na svijetu (10’000 godina i 250 m ispod razine
mora). Ime Jerihon dolazi od hebrejske riječi jeriha=mjesec, što znači da su nekadašnji stanovnici štovali nebeska
tijela. Danas se Jerihon zove još i “Grad palmi” s vrlo pogodom klimom - ima dovoljno vode i toplo je. U početku su se u
Jerihonu gradile kuće od pečene gline, a kasnije su se građevine radile od kamena. Danas se Jerihon nalazi na jednom humku
koji je nastao stalnim rušenjem i gradnjom novih kuća. Na zapadanom rubu grada smo posjetili jedan mali gradski trg odakle
se pruža slobodan pogled prema Brdu Kušnje, brdu na kojem je Isus postio 40 dana, te odolijevao kušnjama sotone (užitak,
vlast i čast). Tu je sagrađen i grčko-pravoslavni samostan Qarantal, što na latinskom jeziku znači “četrdeset”.
Jerihon je poznat i po tome što su Izraelci upravo kod Jerihona ušli natrag u Izrael 1250. godine pr. Kr. Prorok Elizej je bio u
Jerihonu gdje je u jedan zagađeni izvor vode bacio sol i tim činom učinio vodu pitkom. Prorok Ilija je iz Jerihona uzašao na
nebo. Dok je Isus jednog dana prolazio kroz Jerihon, poreznik niskog rasta Zakej se popeo na drvo (fikus koji ima plodove u
obliku male smokve) da bi vidio Isusa. U Jerihonu se i slijepac Bartimej obratio Isusu s željom da ga izliječi, što je Isus i
učinio.
Nakon ručka u restoranu “Temptation” u Jerihonu, krećemo prema mjestu Isusovog krštenja (Qasr al Yahud), koje je za
hodočasnike ponovno otvoreno 2010. godine (nakon što je bilo zatvoreno pune 44 godine), a koje se nalazi nedaleko od
Jerihona. Na tom je mjestu Ivan Krstitelj polijevao ljude vodom da se prisjete svojih grijeha, odnosno da se operu od njih. U
Evanđeljima se to mjesto spominje kao Betanija krštenja. Kad je Isus došao Ivanu s molbom da ga krsti, Ivan je rekao Isusu
da on (Isus) njega (Ivana) treba krstiti, a ne obrnuto. No Isus, iako nije griješio, je zahtijevao da ga Ivan krsti, zato što se nije
htio izdizati iznad drugih ljudi, nego je htio dijeliti njihovu sudbinu. Na tom, danas uređenom mjestu na rijeci Jordan, na samoj
granici između država Izrael i Jordan, podsjetili smo se na značenje krštenja, te nakon zajedničke fotografije krenuli natrag u
Jeruzalem.
Po dolasku u Jeruzalem odlazimo prema Sionu i dvorani Cenaculum u kojoj je Isus večer uoči uhićenja blagovao
posljednju večeru sa svojim učenicima. Te večeri je Isus utemeljio Euharistiju, odnosno Pričest. Godinama kasnije su
Kršćani na tom mjestu počeli obilježavati silazak Duha Svetoga. Može se reći, da je na tom mjestu, u dvorani Cenaculum na
Sionu utemeljeno kršćanstvo. Današnja dvorana potiče iz doba križara. Nakon ulaska u Jeruzalem 1187. godine Saladin ju nije
srušio nego pretvorio u džamiju. Danas dvorana pripada državi Izrael.
Nakon Dvorane Posljednje večere posjetili smo grob Kralja Davida koji se također nalazi na Sionu. Kralj David je vladao oko
1000. godine pr. Kr. i bio je prvi kralj koji je ujedinio svih 12 plemena Izraela. Zapamćen je kao najpravedniji od svih starih
Izraelskih kraljeva, kao i veliki vojskovođa, glazbenik i pjesnik (napisao mnogo psalma). Davida je izabrao Bog te mu dao
obećanje da se njegova loza neće prekinuti. Stoga od starine Židovi vjeruju da će Mesija biti izravan potomak Davidov.
Kršćanski sveti spisi, osobito Novi zavjet ukazuju da je Isus izravan potomak Davida. No unatoč tome i mnogim drugim
činjenicama koje upućuju na to da je upravo Isus Mesija kojeg Židovi očekuju, Židovi nisu priznali Isusa kao svog Mesiju nego
su ga osudili na smrt. Židovi još uvijek iščekuju svog Mesiju…
Nakon posjete groba Kralju Davidu ulazimo kroz Sionska vrata u Stari Grad Jeruzalem i odlazimo pješke kroz Armensku četvrt
do našeg hotela.
mora). Ime Jerihon dolazi od hebrejske riječi jeriha=mjesec, što znači da su nekadašnji stanovnici štovali nebeska
tijela. Danas se Jerihon zove još i “Grad palmi” s vrlo pogodom klimom - ima dovoljno vode i toplo je. U početku su se u
Jerihonu gradile kuće od pečene gline, a kasnije su se građevine radile od kamena. Danas se Jerihon nalazi na jednom humku
koji je nastao stalnim rušenjem i gradnjom novih kuća. Na zapadanom rubu grada smo posjetili jedan mali gradski trg odakle
se pruža slobodan pogled prema Brdu Kušnje, brdu na kojem je Isus postio 40 dana, te odolijevao kušnjama sotone (užitak,
vlast i čast). Tu je sagrađen i grčko-pravoslavni samostan Qarantal, što na latinskom jeziku znači “četrdeset”.
Jerihon je poznat i po tome što su Izraelci upravo kod Jerihona ušli natrag u Izrael 1250. godine pr. Kr. Prorok Elizej je bio u
Jerihonu gdje je u jedan zagađeni izvor vode bacio sol i tim činom učinio vodu pitkom. Prorok Ilija je iz Jerihona uzašao na
nebo. Dok je Isus jednog dana prolazio kroz Jerihon, poreznik niskog rasta Zakej se popeo na drvo (fikus koji ima plodove u
obliku male smokve) da bi vidio Isusa. U Jerihonu se i slijepac Bartimej obratio Isusu s željom da ga izliječi, što je Isus i
učinio.
Nakon ručka u restoranu “Temptation” u Jerihonu, krećemo prema mjestu Isusovog krštenja (Qasr al Yahud), koje je za
hodočasnike ponovno otvoreno 2010. godine (nakon što je bilo zatvoreno pune 44 godine), a koje se nalazi nedaleko od
Jerihona. Na tom je mjestu Ivan Krstitelj polijevao ljude vodom da se prisjete svojih grijeha, odnosno da se operu od njih. U
Evanđeljima se to mjesto spominje kao Betanija krštenja. Kad je Isus došao Ivanu s molbom da ga krsti, Ivan je rekao Isusu
da on (Isus) njega (Ivana) treba krstiti, a ne obrnuto. No Isus, iako nije griješio, je zahtijevao da ga Ivan krsti, zato što se nije
htio izdizati iznad drugih ljudi, nego je htio dijeliti njihovu sudbinu. Na tom, danas uređenom mjestu na rijeci Jordan, na samoj
granici između država Izrael i Jordan, podsjetili smo se na značenje krštenja, te nakon zajedničke fotografije krenuli natrag u
Jeruzalem.
Po dolasku u Jeruzalem odlazimo prema Sionu i dvorani Cenaculum u kojoj je Isus večer uoči uhićenja blagovao
posljednju večeru sa svojim učenicima. Te večeri je Isus utemeljio Euharistiju, odnosno Pričest. Godinama kasnije su
Kršćani na tom mjestu počeli obilježavati silazak Duha Svetoga. Može se reći, da je na tom mjestu, u dvorani Cenaculum na
Sionu utemeljeno kršćanstvo. Današnja dvorana potiče iz doba križara. Nakon ulaska u Jeruzalem 1187. godine Saladin ju nije
srušio nego pretvorio u džamiju. Danas dvorana pripada državi Izrael.
Nakon Dvorane Posljednje večere posjetili smo grob Kralja Davida koji se također nalazi na Sionu. Kralj David je vladao oko
1000. godine pr. Kr. i bio je prvi kralj koji je ujedinio svih 12 plemena Izraela. Zapamćen je kao najpravedniji od svih starih
Izraelskih kraljeva, kao i veliki vojskovođa, glazbenik i pjesnik (napisao mnogo psalma). Davida je izabrao Bog te mu dao
obećanje da se njegova loza neće prekinuti. Stoga od starine Židovi vjeruju da će Mesija biti izravan potomak Davidov.
Kršćanski sveti spisi, osobito Novi zavjet ukazuju da je Isus izravan potomak Davida. No unatoč tome i mnogim drugim
činjenicama koje upućuju na to da je upravo Isus Mesija kojeg Židovi očekuju, Židovi nisu priznali Isusa kao svog Mesiju nego
su ga osudili na smrt. Židovi još uvijek iščekuju svog Mesiju…
Nakon posjete groba Kralju Davidu ulazimo kroz Sionska vrata u Stari Grad Jeruzalem i odlazimo pješke kroz Armensku četvrt
do našeg hotela.
Hrvatska Katolička Misjia ZUG - 5. Hodočašće u Izrael 30.09. - 08.10.2014. godine
Hrvatska Katolička Misija ZUG
Hodočašće u Izrael 30.09. - 08.10.2014.
