4. Dan
Tiberijas - Kana Galilejska - Cezareja Filipova (Banijas) - Jeruzalem
Nakon doručka pakiramo kofere te krećemo prema Kani Galilejskoj (od hebrejske riječi kena - snaha), koja se nalazi nedaleko
od Nazareth-a, na mjestu današnjeg grada Kafr Kanne. Tu je Isus prema Ivanovom evanđelju učinio svoje prvo čudo,
pretvarajući vodu u vino na svadbi na koju je bio pozvan zajedno sa svojom majkom i učenicima. U Kafr Kanni se nalaze dvije
crkve - grkopravoslavna te franjevačka crkva koja je podignuta na temeljima jedne porušena džamije koja je opet sagrađena
na mjestu kapele iz 6. stoljeća. Vjeruje se da je na tom mjestu bila sinagoga u kojoj se slavilo spomenuto vjenčanje. Gotovo
neprestano građenje i rušenje crkvi, sinagoga i džamija na jednom te istom mjestu u zadnjih 2000 godina govori nam o burnoj
povijesti ovog područja i njegovoj važnosti za ljude koji su ovdje živjeli. Sadašnja franjevačka crkva u Kafr Kanni je zadnji put
obnovljena prije 15 godina. U toj crkvi, u čijoj se kripti nalazi ukrasni vrč koji simbolizira čudo s vinom i vodom, smo slavili
svetu misu na kojoj je 11 bračnih parova iz naše hodočasničke grupe na svečan i emocijama prožet način obnovilo svoje
bračne zavjete (fotografija na vrhu stranice).
Nakon misnog slavlja i neizostavnog kupovanja suvenira (vrčeva, ćupova i izvornog Kannskog vina), te osvježavanja na
jednom od mnogobrojnih štandova na kojima se prodaje šipkov sok, krenuli smo pravac sjeveroistok prema Banijasu, mjestu
koje se nalazi na rubu Golanske visoravni u blizini tromeđe Izraela, Libanona i Sirije.
Banijas ili Cezareja Filipova sagrađena je na temeljima grčkog grada Panea koji je smješten ispod Tvrđave Nimrod (knjiga
postanka, 10:8 - prvi čovjek koji je imao moć na zemlji). Cezareja Filipova leži na izvoru rijeke Banijas, koja se poslije spaja s
rijekama Hašbani i Ldan čineći tako početke rijeke Jordan.
Kršćane za to mjesto veže jedan događaj iz Isusovog života. Na tom je mjestu Isus po prvi put pitao svoje učenike: "Što misle
ljudi tko sam ja i što mislite vi da sam ja?" Učenici mu odgovoriše da ljudi misle da je on jedan od proroka, a oni misle da je
on mesija. Mi smo na tom mjestu, na izvoru Banijasa, posjetili iskopine hrama grčkom bogu Panu, te nešto dalje, nizvodno,
slapove Banijasa koji su nas svojom ljepotom, čistoćom vode, okolnom šumom, te uređenim pristupom podsjećali na slapove
naših Plitvičkih jezera.
Nakon posjete slapovima Banijasa uputili smo se natrag u Tiberijas gdje smo ručali u restoranu hotela „Dom hodočasnika“
kojeg vodi Ruska duhovna misija iz Jeruzalema. U restoranu se nismo se dugo zadržali, jer smo morali požuriti u Jeruzalem do
kojeg imamo otprilike dva sata vožnje. Tog dana navečer počinje Jom Kippur - najveći židovski praznik kada nema automobila
na cesti, kada sve miruje pa čak i javni gradski prijevoz. Ne rade trgovine, ne emitiraju se televizijski niti radio programi,
aerodrom je zatvoren, ne rade javne ustanove… Kako se zbog toga ni automobili ne puštaju u grad poslije 16 sati morali smo
se požuriti kako bi došli na vrijeme i ušli u grad.
Vozili smo se dolinom rijeke Jordan preko Palestinskog područja, prošli smo kraj Jerihona, te naposlijetku kroz tunel ispod
Maslinske gore i stigli u Jeruzalem nešto prije četiri sata popodne.
Autobus smo parkirali ispred zidina, jer se do našeg hotela u Starom Jeruzalemu ne može doći s autobusom. Do hotela,
odnosno do grkokatoličkog patrijarhata smještenog u starom Jeruzalemskom gradu nedaleko od Jaffinih vrata nastavili smo
pješke, a naši su koferi preveženi s traktorom.
Smjestili smo se u sobe te nakon kraćeg osvježenja izašli u grad gdje smo prvo posjetili baziliku sv. Groba.
Vjerujem da je prvi posjet Jeruzalemu i bazilici sv. Groba za svakog čovjeka poseban događaj. Tek u trenutku, kada uđe u
baziliku čovjek postane svjestan gdje se on u stvari nalazi. Čovjeku postane jasno da se nalazi na mjestu gdje je Isus noseći
križ hodao prema Kalvariji, na mjestu gdje je Isus pribit na križ, na mjestu gdje je Isus umro. Kalvarija, koju svatko od nas
ima u sjećanju kao brdo ili barem uzvisinu na kojoj je Isus preminuo na križu, se nalazi upravo tu, u bazilici sv. Groba. To je
mjesto gdje se nalazi i kamen pomazanja, kamen na koji je Isus položen nakon što je skinut s križa, to je mjesto na kojem je
Josip iz Arimateje od Poncija Pilata tražio dopuštenje da preuzme Isusovo tijelo, da ga obavije platnom s mirodijama, te da ga
položi u grobnicu isklesanoj u stijeni, da ga položi u Isusov grob, koji se također nalazi tu, u crkvi sv. Groba. Mnoštvo ljudi
različitih narodnosti i boja kože koji dolaze doslovno sa svih strana svijeta čekaju u redu i po nekoliko sati da uđu u crkvu, da
se mogu pokloniti, kleknuti i pomoliti na Kalvariji, pri kamenu pomazanja i u Isusovoj grobnici. Tu, u bazilici sv. Groba susreću
se katolički, pravoslavni, armenski, koptski, sirijski, etiopljanski i mnogi drugi svećenici koji svaki na svoj način štuju i njeguju
ljubav prema Isusu, njegovom životu, djelu i učenju. Bazilika sv. Groba u Jeruzalemu je možda jedino mjesto na svijetu, na
koje dolaze i koje privlači toliki broj različitih ljudi s različitim navikama i običajima i načinom života, a koji unatoč sve
različitosti imaju jednu zajedničku osobinu, a to je pripadnost kršćanstvu, ljubav prema Isusu i njegovom učenju, ljubav prema
čovjeku koji danas ima preko dvije milijarde i dvjesto milijuna sljedbenika rasutih po cijelom svijetu, ljubav prema čovjeku čiji
je rođendan na cijelom svijetu prihvaćen kao početak jednog novog doba. Osjećaj koji prožima ljude koji po prvi put ulaze u
baziliku sv. Groba, koji odlaze na Kalvariju, pristupaju Kamenu pomazanja i na kraju ulaze u Isusov grob je toliko snažan, da
posjetioci isključuju foto-aparate i stavljaju ih u torbe, tako da taj poseban osjećaj u svojoj potpunosti mogu proživjeti. Taj
osjećaj je jedinstven, osebujan i teško riječima opisiv. Taj je osjećaj potrebno osobno doživjeti da bi se mogao shvatiti.
Nakon posjete Bazilici sv. Groba izlazimo van, te puni unutrašnjeg mira i ljubavi posjećujemo za Židove najsvetije mjesto na
svijetu, Zapadni Zid, mjesto koje se nalazi samo nekoliko minuta hoda od Bazilike sv. Groba, mjesto koje ćemo dan poslije još
jednom posjetiti.
Nakon Zapadnog zida i šetnje uskim ulicama starog Jeruzalema vraćamo se u hotel na večeru poslije koje odlazimo na
počinak.
Hrvatska Katolička Misjia ZUG - 5. Hodočašće u Izrael 30.09. - 08.10.2014. godine
Hrvatska Katolička Misija ZUG
Hodočašće u Izrael 30.09. - 08.10.2014.