Hrvatska Katolička Misija ZUG
Hodočašće u Izrael 30.09. - 08.10.2014.
5. Dan
Jeruzalem (Stari Grad)
Rano ujutro nakon doručka krećemo pješke kroz ulice starog grada Jeruzalema. Hodamo pokraj već otvorenih trgovina, te se
provlačimo ispod štandova sa šarolikom robom ispred kojih već sjede trgovci koji nas nastoje barem nakratko zaustaviti i
zainteresirati za njihovu ponudu. Iz suprotnog smjera pokraj nas prolaze druge grupe turista, tako da nam se ionako uske
ulice čine još užima. Nastojimo ostati zajedno u grupi i ne izgubiti priključak, a kao orjentir nam služe naša zastava i kape bez
kojih bi kretanje u grupi ulicama starog grada bilo gotovo nazamislivo.
Tog smo dana prvo posjetili Bethesdu (kuću božjeg milosrđa) koja se nalazi u muslimanskoj četvrti u blizini Stjepanovih,
Lavljih ili Ovčijih vrata. Radi se o nekoliko bazena s vodom ljekovitih osobina. Osim što su se tu liječili ljudi, voda se koristila i
za pranje životinja predodređenih za žrtvovanje, a koje su kroz Ovčja vrata dopremane u grad.
Na tom istom mjestu je prema Ivanovom evanđelju Isus jednoga dana došao u pratnji učenika, kada ga je jedan paralitičar
zamolio da ga spusti u bazen s ljekovitom vodom. "Ustani i hodaj!", rekao mu je Isus, nakon čega je paralitičar ustao i stao na
noge. Pošto je bila subota, inače neradni dan kod Židova, Isus je s tim djelom, odnosno čudom prekršio važeći zakon i izazvao
nenaklonost židovskih vlasti. Isus im je rekao da zakon ipak mora služiti ljudima, a ne ljudi zakonu, no Židovi su svejedno
osuđivali Isusa zato što su se pribojavali njegove moći.
Poslije Isusovog vremena su u neposrednoj blizini Bethesde pravljene različite crkve kao znak na Isusovo liječenje. U vrijeme
križara izgrađena je crkva sv. Ane koja je posvećena roditeljima djevice Marije (Joakim i Ana - spominju se u Jakovljevu
protoevanđelju), a crkva je očuvana samo zato jer su je muslimani (koji isto tako poštuju Mariju) pretvorili u džamiju. Džamija
je poslije Krimskog rata (1856. g.) predana na upravu francuzima, koji su je ponovno preinačili u crkvu. Crkva sv. Ane slovi
kao jedna od najakustičnijih crkvi u cijelom Izraelu.
Kao što je već spomenuto Bethesda i crkva Sv. Ane su napravljeni u blizini Stjepanovih vrata (sv. Stjepan je ovdje
kamenovan). Vrata se zovu još i Lavlja vrata prema dva lava koji su znakovi Sulejmana Veličanstvenog, koji je 1534-1538 dao
sagraditi zidine oko cijelog Jeruzalema ukupne duljine 4300m.
Nakon posjete Bethesdi krećemo prema mjestu porušene tvrđave Antonije (koju je napravio Judejski kralj Herod u 1. stoljeću
pr. Kr., a srušili Rimljani 70. godine) gdje se sada nalaze kapele Osude i Bičevanja.
Na tom je mjestu Poncije Pilat osudio Isusa i tu je počeo Isusov Križni put. Nakon svete mise u kapeli Osude, krenuli smo
Križnim putem prema Kalvariji - istim putem kojim je Isus prije gotovo 2000 godina noseći križ kročio.
Prve dvije postaje Križnog puta se nalaze u predvorju ispred spomenutih kapela Osude i Bičevanja. Postaje 3-9 se nalaze duž
ceste Via Dolorosa (od latinske riječi Put boli, Put patnje) koja vodi prema crkvi Sv. Groba, gdje se nalaze postaje 10-14.
Noseći križ koračali smo polako Isusovim stopama. Kraj svake postaje smo zastali, čitali, molili i pjevali prisjećajući se muke
koju je Isus prošao. Na kraju križnog puta smo još jednom posjetili crkvu sv. Groba (fotografija na vrhu stranice), te obišli i
poklonili se pred Isusovim križem na Kalvariji, kamenom pomazanja na ulazu u crkvu, te kapelom s Isusovim grobom.
Nakon ručka i kratkog odmora u našem hotelu krećemo pješke kroz Armensku četvrt i svraćamo u crkvu Sv. Šimuna (Jakova)
gdje na nekoliko minuta prisustvujemo armenskoj liturgiji. Nastavljamo dalje do jednih od sedam vrata Starog Jeruzalema, do
Sionskih vrata kroz koja dolazimo u dio grada izvan gradskih zidina po imenu Kršćanski Sion.
Na Kršćanskom Sionu posjećujemo crkvu Marijina usnuća (Dormizio) koja je početkom 20. stoljeća napravljena na komadu
zemlje koju je 1898. godine turski sultan Abdul Hamid II prodao njemačkom caru Wilhelmu II. Crkva Dormizio, koja se nalazi
u neposrednoj blizini Dvorane Posljednje večere, obilježava mjesto gdje je prema staroj tradiciji Blažena Djevica Marija u
krugu Isusovih učenika usnula, odnosno umrla.
U kripti crkve nalazi se skulptura usnule Marije gdje smo svi zajedno zapjevali pjesmu “Došli smo ti majko draga”.
Nastavljamo pješke do crkve sv. Petra u Gallicantu-u, odnosno do crkve sv. Petar od pijetlovog pjeva za koju se pretpostavlja
da je sagrađena na mjestu ruševina palače gdje je navodno bila kuća od Velikog Svećenika Josipa Kajfe. Prema evanđeljima
Isus je nakon uhićenja izveden pred Josipa Kajfu gdje je Petar tri puta zanijekao da pozna Isusa. Tada se ostvarilo ono što je
Isus Petru rekao, a to je da će ga Petar tri puta zatajiti prije nego što se pijetao dva puta oglasi. Nakon što se to ostvarilo
Petar je briznuo u plač.
U crkvi sv. Petra u Gallicantuu je fra Božo podijelio nekoliko misli s nama. Zašto je Isus došao u sukob s tadašnjim
svećenicima ako znamo da je Isus djelovao u Galileji, a ne u Jeruzalemu. Isus nikad nije govorio protiv Rimljana niti je narod
pozivao na ustanak (za razliku od nekoliko njegovih učenika). Čak je i rekao: “Podajte caru carevo, a bogu božje”. Tadašnje
svećenike je smetalo što je Isus govorio o Bogu kao “Moj Otac”, čak je govorio i “Moj Tata”. Židovi nikad nisu tako govorili, niti
ikad spominju ime Boga i zbog toga ih je Isusov prisan stav prema Bogu, usudili bi se reći i iritirao. Isus je k tome primao
ljude kao ljude iako su zgriješili (primjer carinika, bludnice, ...). Isto tako Isus je govorio da subota postoji zbog čovjeka, a ne
čovjek zbog subote, te ako nekom treba pomoć, onda se pomoć mora i subotom pružiti. Jedna poznata Isusova izreka kaže:
“Čovjek se može lako oprati (izvana), ali zlo dolazi iznutra, iz srca”. Zbog svega gore navedenoga Isus je došao u nemilost kod
tadašnjih svećenika, koji su se osim toga bojali, da se narod ne okrene od njih i krene Isusovim stopama, što bi znatno
smanjilo njihov utjecaj u tadašnjem društvu. Zbog svega toga su govorili i huškali narod protiv Isusa, te tražili da se Isus
osudi na smrt.
Slijedeća postaja našeg hodočašća je Zapadni zid, najsvetije mjesto za molitvu za današnje Židove. Do Zapadnog zida
dolazimo kratkom šetnjom od crkve sv. Petra u Gallicantuu, te ulazimo kroz vrata Otpada u Stari Grad Jeruzalem. Prolazimo
kroz policijsku kontrolu, te dolazimo na veliki trg gdje se nalazi Zapadni zid. Lijevi dio zida je rezerviran za molitvu muškaraca,
a desni dio za žene. Kako je na taj dan, 4. listopada 2014. godine bio Yom Kippur (Dan pomirenja) jedan od najznačajnijih
blagdana židovskog kalendara koji inače dolazi na kraju židovske liturgijske godine, na prostoru ispred Zapadnog zida skupilo
se veliko mnošto Židova pretežno obučenih u bijelu odjeću koji su se molili i čitali iz svitkova i knjiga Tore (najsvetije od svetih
knjiga i spisa u židovstvu). Bilo je impresivno gledati mnoštvo u bijelo obučenih, kapuljačama preko glava pokrivenih vjernika
koji su se na svoj način molili (stalnim, brzim i kratkim naklonima) izgovarajući svoje molitve. Iako je na taj dan bio jedan od
najznačajnih dana za Židove, dan na koji cijeli Izrael miruje (ne rade trgovine, ne vozi niti javni prijevoz, niti privatni
automobili, pa čak niti aerodrom ne radi), dan kada se posti ukupno 26 sati za koje se vrijeme ne smije ništa jesti niti popiti ni
kap vode, dan koji je predodređen samo za molitvu, mi kao gosti, turisti i ne-židovi smo bez ikakvih problema mogli pristupiti
tome, za Židove najsvetijem mjestu na svijetu. Jedini je uvjet bio da nam je glava pokrivena. Onaj tko nije imao niti kapu niti
bilo kakvo drugo pokrivalo za glavu mogao je staviti kipu (kapica kojom muškarci pokrivaju glavu za vrijeme molitve i
bogoslužja), koje su se slobodno mogle uzeti, odnosno posuditi na prostoru ispred Zapadnog zida.
Da je Jeruzalem grad suprotnosti potvrdila je i činjenica, da su na taj isti dan i Muslimani slavili svoj veliki praznik Kurban-
Bajram, islamski praznik prinošenja žrtve, te najznačajniji islamski blagdan. Kurban-bajram traje ukupno četiri dana. Za ovaj
blagdan očevi i majke obilato daruju svoju djecu i najmlađu rodbinu, a žene pripremaju bogat objed za goste. Dakle na dan,
kada Židovi poste i koji provode u apsolutnom miru, Muslimani u istom gradu daruju jedni druge, spremaju bogate objede, te
slave bučno i glasno. Unatoč tome što je teško i zamisliti veću suprotnost, proslava praznika na jednoj i drugoj strani je prošla
bez ikakvih, nama poznatih incidenata ili nemira.
Prepuni utisaka vraćamo se pješke, kroz uske Jeruzalemske ulice prema našem hotelu, gdje poslije večere i ugodnog druženja
odlazimo na počinak u naše sobe.
Hrvatska Katolička Misjia ZUG - 5. Hodočašće u Izrael 30.09. - 08.10.2014. godine