8. Dan Jeruzalem - Maslinska gora - Crkva Pater Noster “Oče naš” - Kapela Dominus flevit - Getsemanski vrt - Bazilika Agonije (Crkva Naroda, Isusovog krvavog znoja) - Pećina Izdaje - Crkva Marijina groba i Uskrsnuća - Betanija - Jerichon (Brdo Kušnje) - Rijeka Jordan (Qasr al Yahud) - Dvorana Posljednje večere u Jeruzalemu - Grob Kralja Davida Rano ujutro krećemo put Maslinske gore i dolazimo na vidikovac odakle se Jeruzalem vidi kao na dlanu (fotografija na vrhu  stranice). Panoramom dominira zlatna kupola Hrama nad stijenom, najstarija postojeća muslimanska građevina i uopće  islamski spomenik. Kupola na stijeni se počela graditi u 7. stoljeću na mjestu porušenog židovskog hrama. Upravo zbog te  činjenice, cijelo područje hrama je predmet stalne napetosti između Židova i muslimana. Iako taj dio Jeruzalema pripada  muslimanima i Židovi polažu pravo na njega. Koliko su različite kulture i religije isprepletene i stanje u Jeruzalemu zamršeno  govori i činjenica da je najsvetije mjesto za Židove na svijetu, Zapadni zid ili Zid plača u stvari dio muslimanskog hrama, za  muslimane trećeg po važnosti muslimanskog svetišta, koje je napravljeno na mjestu razrušenih hramova židovskih kraljeva  Salomona i Heroda.  S Maslinske gore se vidi židovsko i muslimansko groblje koje je smješteno s istočne strane jeruzalemskog Starog grada,  neposredno ispred zidina i Zlatnih vrata. Isus je upravo na ta vrata na Cvjetnicu s Maslinske gore ušao u grad, dok su mu  mahali palminim i maslinovim granama. Prema Židovskom vjerovanju, očekivani Mesija će ući upravo kroz ova vrata u  Jeruzalem. Kako bi to spriječili, Muslimani su vrata zazidali još u 9. stoljeću i podigli groblje ispred vrata, jer je prema  židovskom zakonima Židovima zabranjeno prelaziti preko groblja.   Krećemo dalje prema crkvi Pater Noster - “Oče naš”. Nakon Milanskog Edikta 313. godine ovu crkvu je prvobitno izgradila  carica Helena, majka cara Konstantina. Na tom je mjestu Isus naučio svoje učenike molitvu “Oče naš”. Tome u spomen crkva i  samostan kojim od sredine 19. stoljeća upravljaju francuske Sestre Karmelićanke zatvorenog tipa su ukrašeni keramičkim  pločama s ispisanom molitvom “Oče naš” na više od 140 jezika. Hrvatski “Oče naš” se nalazi u samoj crkvi, nedaleko od ulaza  s lijeve strane, a ploča je podignuta davne 1914. godine.  Nakon kratke vožnje autobusom idemo dalje pješke i dolazimo do crkve “Dominus flevit” što u prijevodu znači Gospodin je  plakao. Prema Lukinom evanđelju Isus je na ovom mjestu zaplakao nad Jeruzalemom jer je znao da će doći vrijeme kada će  neprijatelj opkoliti Jeruzalem sa svih strana i sravniti sa zemljom grad i svu njegovu djecu. Crkva u obliku suze, kojom danas  upravljaju Franjevci, sagrađena je 1955. godine po nacrtima talijanskog arhitekta Antonia Barluzzia točno nasuprot  nekadašnjeg Židovskog hrama.  Krećemo dalje prema Getsemanskom vrtu koji je smješten u samom podnožju Maslinske gore. Vrt je dobio ime prema  hebrejskoj riječi Gat-Schmanim, što znači preša za masline. U vrtu se nalazi osam starih maslina za koje se vjeruje da potječu  još iz Isusovog vremena. Nakon posljednje večere sa svojim učenicima u dvorani Cenaculum na Sionu, Isus je došao u vrt  gdje je proveo posljednje trenutke u molitvi sa svojim apostolima neposredno prije nego što ga je Juda Iskariotski izdao.   Dok se molio, Isus je bio obliven krvavim znojem jer je znao što će se uskoro dogoditi. Tom događaju u spomen, neposredno  uz vrt je napravljena Bazilika Agonije, također djelo talijanskog arhitekta Barluzzi-a, poznata pod imenom Crkva Naroda, jer je  nekoliko naroda učestvovalo u njenoj gradnji. Ispred oltara u Bazilici nalazi se stijena ograđena metalnim trnovitim vijencem,  na kojoj je plačući i znojeći se krvavim znojem molio Isus. Zbog toga se ova Bazilika zove još i Bazilika Isusovog krvavog  znoja. Idemo pješke dalje i dolazimo do Pećine izdaje koja je nekada bila u sastavu Getsemanskog vrta, a koja obilježava mjesto  gdje je Juda izdao Isusa i predao ga tadašnjim vlastima koje su ga dan poslije osudile i pribile na križ. U Pećini izdaje smo svi  zajedno otpjevali pjesmu “Isuse, ja se kajem”.  U nastavku našeg puta dolazimo do Crkve Marijinog Groba gdje je sahranjena blažena djevica Marija i odakle je njeno tijelo  uzneseno na nebo. Crkva je sagrađena za vrijeme Križara, ali je nakon ulaska Saladina u Jeruzalem 1187. godine srušena.  Kripta crkve u kojoj se nalazi Marijin grob je pri tome ipak bila pošteđena jer se Marija i u Islamu poštuje. S lijeve i desne  strane stepenica kojima se silazi u kriptu su oltari posvećeni Marijinim roditeljima, sv. Joakimu i Ani, te njenom mužu Josipu.  Crkvom danas upravljaju Armenski i Grkopravoslavni svećenici, a mi smo u crkvu ušli upravo u vrijeme jedne liturgije.   Nakon liturgije obišli smo i poklonili se jedan po jedan pred Marijinim grobom.  Nakon Maslinske gore napuštamo Jeruzalem i odlazimo u Betaniju koja se kao i Bethlehem nalazi na Palestinskom  području. Betanija (kuća siromaha) izgleda kao što joj i samo ime kaže, mnogo siromašnije i nažalost mnogo prljavije  od Bethlehema kojeg smo posjetili prije dva dana. Na tom je mjestu Isus oživio preminulog Lazara, Marijinog i Martinog brata.  Crkva sv. Lazara je više puta bila rušena i građena. Današnju crkvu je isto tako sagradio poznati talijanski arhitekt i franjevac  Antonio Barluzzi u obliku groba, bez ijednog prozora. Crkva je konstruirana tako, da prikaže život čovjeka iz božje perspektive  - svjetlo dolazi s vrha kupole odozgo. Crkvu drže Franjevci, ali u tom kraju dans živi jako malo kršćanskih obitelji.   Nakon misnog slavlja u crkvi sv. Lazara pridružio nam se i fra Michael porijeklom iz afričke države Gane, te predstavnici “Kuće  nade - Doma za slijepu djecu i djecu s posebnim potrebama” iz Bethlehema. Kao i svake godine, tako je i ove godine naša  misija skupila određeni novčani prilog, te ga ovdje, na licu mjesta uručila ljudima kojima je pomoć prijeko potrebna. U  razgovoru s predstavnicima “Kuće nade” saznali smo da je ovu ustanovu 1962. godine utemeljila “Teta May”, žena koja je  također bila slijepa uz pomoć prijateljice Christine David, čiji potomci i danas pomažu održavanje ustanove. Nakon kave i  kolača koje nam je ponudio naš domaćin fra Michael, te zajedničkog druženja i fotografiranja, napustili smo Betaniju i krenuli  prema Jerihonu.   Nastavak putopisa 8. dana hodočašća pogledajte ovdje. 

Hrvatska Katolička Misjia ZUG - 5. Hodočašće u Izrael 30.09. - 08.10.2014. godine